Hrvatsko nuklearno društvo

Hrvatsko nuklearno društvo

I have never regarded nuclear radiation or nuclear power as anything other than a normal and inevitable part of the environment. Our prokaryotic forebears evolved on a planet-sized lump of fallout from a star-sized nuclear explosion, a supernova that synthesised the elements that go to make our planet and ourselves. <James Lovelock>

Igra s vjetromNjemačka je vlada 30. svibnja objavila svoju odluku o zatvaranju svih 17 nuklearnih elektrana do 2022. godine. Podsjetimo se, ista vlada je odmah nakon nedavne nesreće u Japanu zatvorila, tada privremeno, sedam najstarijih nuklearki koje su po dizajnu slične Fukushimi Dai-ichi. Trenutno je obustavljena i osma nuklearka, a najkasnije do 2021. plan je zatvoriti narednih 6 i zadnje tri godinu poslije.

Ovakva odluka je više nego radikalna tim prije što se ne bazira na bilo kakvom sigurnosnom pitanju niti nekom tehničkom razlogu. Njemačke nuklearke su sigurne, ne prijeti im tsunami niti jaki potres, i proizvode iznimno ekonomično i po okoliš dobru električnu energiju. Ta ista vlada je još prije 9 mjeseci bila donijela odluku da će nuklearne elektrane zatvoriti do kraja 2036., a da se ništa u vezi njih nije u međuvremenu promijenilo izuzev što je njihova presjednica nedavno izjavila da je protiv prijevremenog zatvaranja nuklearki jer bi ionako morali uvoziti nuklearnu električnu energiju! (Još jedna potvrda da konzistentnost i kredibilitet nisu važni u politici.) Ovo je rezultat čiste nuklearne panike (fobije, kompleksa ili ...). (Više u nastavku.)

Na današnji dan prije dvadeset i pet godina dogodila se teška nesreća (engl. severe accident) u jedinici 4 nuklearne elektrane (NE) u Černobilju, u Ukrajini u blizini ukrajinsko-bjeloruske granice. Obično se oko ovog datuma u svijetu, ali i u našoj zemlji, u medijima objavljuje niz novinarskih priloga te ukazuje na ono što se dogodilo u NE Černobilj. Ovaj je članak mali doprinos u smislu tehničkog objašnjenja stanja i tijeka događaja u elektrani i oko nje. U danas objavljenom članku kolege Šimića dan je osvrt na posljedice po okoliš i zdravlje ljudi.

Upravo je 25 godina od kada je počela nesreća u Černobilju. Reaktor broj 4 je eksplodirao u 1:23 subote 26. travnja 1986.

Ovo je najveća nesreća u nuklearnim elektranama po broju stradalih i količini ispuštene radioaktivnosti u okoliš. Stradanja izazvana ovom teškom nesrećom i njeni uzroci su od posebnog značaja.

Ljudske greške i loš dizajn RBMK reaktora su primarni uzroci havarije. Nedostatci ovog reaktora su bili brojni, a najveći su da je reaktor nestabilan na manjoj snazi, da nema zaštitnu zgradu niti rezervni sustav zaustavljanja reakcije. Pokušaj da se ovaj reaktor licencira u Velikoj Britaniji nije uspio iz sigurnosnih razloga. Većina reaktora za rad treba tzv. moderator i to je najčešće voda, ali u ovom reaktoru tu ulogu ima grafit što je primarni uzrok nestabilnosti i ove teške nesreće.

Operateri su nastojali provoditi eksperiment kojim bi pospješili sigurnost (kako ironično) napajanja električnom energijom za vrijeme gubitka vanjskog napajanja. Taj eksperiment nije imao propisano odobrenje i nakon odgađanja je proveden bez potrebnog nadzora s nepripremljenom posadom. Uslijed niza komplikacija isključivali čak su i sigurnosne sustave da bi proveli eksperiment umjesto da ga obustave. (Ostatak u nastavku.)

Obzirom na novo objavljenu ocjenu ispuštene radioaktivnosti dajem dodatni prikaz situacije kao nastavak na ono što je već napisano povodom mjesec dana od početka akcidenta. (Ovo je pomalo redundantno napisu kolege Vukovića, ali to smo radili paralelno bez dogovora i može biti zanimljivo kome se da čitati.)

Za ovu novu ocjenu iznosa ispuštanja radioaktivnosti treba naglasiti da nesreća u Japanu nije do sada imala direktan utjecaj na zdravlje populacije i da po svemu ne će ni imati. Ovo vrijedi sigurno za direktan neposredan utjecaj, ali i za onaj dugoročni u vidu potencijalnog rizika povećanja opasnosti od obolijevanja od raka. Tome je najviše doprinijela evakuacija, ali i preventivne mjere u vezi mlijeka i druge svježe hrana i drugo. Pomogla je i činjenica da se polovica radioaktivnosti raspršila po Pacifiku.
(Ostatak je u nastavku.)

Anketa

Nuklearna energija: zlo, spas ili?

Facebook Twitter

HND