Hrvatsko nuklearno društvo

Hrvatsko nuklearno društvo

I have never regarded nuclear radiation or nuclear power as anything other than a normal and inevitable part of the environment. Our prokaryotic forebears evolved on a planet-sized lump of fallout from a star-sized nuclear explosion, a supernova that synthesised the elements that go to make our planet and ourselves. <James Lovelock>

Obzirom na novo objavljenu ocjenu ispuštene radioaktivnosti dajem dodatni prikaz situacije kao nastavak na ono što je već napisano povodom mjesec dana od početka akcidenta. (Ovo je pomalo redundantno napisu kolege Vukovića, ali to smo radili paralelno bez dogovora i može biti zanimljivo kome se da čitati.)

Za ovu novu ocjenu iznosa ispuštanja radioaktivnosti treba naglasiti da nesreća u Japanu nije do sada imala direktan utjecaj na zdravlje populacije i da po svemu ne će ni imati. Ovo vrijedi sigurno za direktan neposredan utjecaj, ali i za onaj dugoročni u vidu potencijalnog rizika povećanja opasnosti od obolijevanja od raka. Tome je najviše doprinijela evakuacija, ali i preventivne mjere u vezi mlijeka i druge svježe hrana i drugo. Pomogla je i činjenica da se polovica radioaktivnosti raspršila po Pacifiku.
(Ostatak je u nastavku.)

Do proširenja zone evakuacije na 30 km je došlo jer je do sada akumulirana doza (mjereno do 5.IV.) prešla dopuštenu razinu (govori se o npr. 34 mSv u mjestu Naime 24 km od elektrane i manje, ali značajne doze i u Ititateu). To je deset puta više od prosjek prirodne godišnje doze, ali i dalje tri puta ispod razine koja izaziva primjetne posljedice. No to je iznad propisa i na duže vrijeme se povećava te je zona evakuacije proširena.

Za detaljno praćenje situacije u zoni izvan 20 km od elektrane vlasti su u prefekturi Fukushima postavili više od 2700 mjernih stanica.

Japanski regulator JNSC (Japan Nuclear Safety Commision) je 12.IV. izjavio da je ovako velikom radioaktivnom ispuštanju najviše doprinijelo popuštanje bazena za smanjivanje tlaka (torus oko reaktorske posude na dnu) 15. ožujka u trajanju od dva dana. Rekli su da ispuštanje još traje, ali da je značajno smanjeno. Ovo je dobra vijest (valjda je ponestalo loših).

Nedavni potres magnitude 7 je onesposobio napajanje hlađenja tijekom 50 minuta za sva tri reaktora u kojima se nastoji uspostaviti stabilno stanje. Trenutno se radi na uklanjanju visoko radioaktivne vode oko jedinice 2 i spremanje u kondenzator. To je presudno da se može raditi na uspostavi hlađenja i pretpostavljam zaustavljanju daljnjeg ispuštanja.

Nastavljeno je i utiskivanje dušika u jedinicu 1 da se izbjegne eksplozija vodika u reaktoru ili kontejnmentu (70 % jezgre je istopljeno). Ustanovljen je problem jer izgleda da postoji puštanje iz kontejnmenta (ne mogu uspostaviti potreban tlak). No, radioaktivnost okolo se nije mijenjala.

Za radioaktivnost u vodi u blizini jedinice 2 je objavljeno da se smanjuje i trenutno iznosi 200 Bq/cm3 (to je i dalje 5000x više od dopuštenog, ali 1500x manje od iznosa izmjerenog 2.IV.

Nije baš posve jasno, ali spominje se i ispuštanje 1320 t nisko radioaktivne vode iz jedinica 5 i 6 (možda da oslobode mjesto za visokoaktivnu vodu iz ugroženih jedinica) i trenutna radioaktivnost u moru uz njih od 11 Bq što je skoro 300x više od propisa, ali je smanjeno 100x u odnosu na prošli četvrtak.

Što je najvažnije?
Ljudi u Japanu su odjednom dobili tri različite nesreće: potres, tsunami i radioaktivnost. Prve dvije su stvarno bile najrazornije ali radioaktivna može biti najopasnija psihološki.
Mislim da je sada najvažnije kvalitetnom komunikacijom sa stanovništvom informirati o stvarnoj situaciji i posljedicama. Upravo sam vidio eksperta za katastrofe na BBC-u koji je govorio o važnosti psihološkog problema kod svih velikih nesreća.
Vezano za troškove spominje se kredit u nuždi koji je TEPCO dobio u iznosu od skoro 24 milijarde US$. Krajem prošlog mjeseca već su bili posudili preko 22 milijarde US$. To vjerojatno odražava procijenjenu mogućih ukupnih troškova.

Radioaktivni jod i cezij
Valja imati na umu da dozu koju čovjek stvarno primi nije jednostavno odrediti jer ovisi o brojnim faktorima (boravak vani, uzimanje kontamirane hrane itd.). Od svega je najveći problem radioaktivni jod (I131 ima poluživot 8 dana, a ostali izotopi joda imaju znatno kraći poluživot) jer se sve što dospije u ljudsko tijelo koncentrira u štitnjači i time koncentrira dozu na jedno mjesto. Što može rezultirati rakom štitnjače nakon 5-6 ili više godina.
Nakon Černobilja je preko 2000 ljudi koji su bili desetine km oko elektrane dobilo rak štitnjače. Tome je primarno doprinijele prespora evakuacija i izostanak prevencije (pili su mlijeko itd.). Posebno su osjetljiva djeca. Dodatni problem je bio i u činjenici da su ljudi oko Černobilja imali kronični nedostatak joda (endemska gušavost).
Pozitivno u Japanu je to što su evakuaciju napravili odmah, provode prevenciju i, kao morska nacija, nemaju problema s nedostatkom joda (može se to pojednostavljeno gledati kao prirodna profilaksa).
Najopasniji jod je do sada raspadom sveden na 16-ti dio ispuštenoga (zapravo i manje jer je dio izotopa kraćeg poluživota).
No, ostaje problem radioaktivnog cezija (Cs137) koji se doduše ne može tako koncentrirati u tijelu, ali ima vrijeme poluraspada preko 30 godina i to predstavlja dugoročni problem, u smislu nepristupačnosti dijelova teritorija, ovisno o koncentracijama i dekontaminaciji.

Share this post

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Komentare mogu slati samo registrirani korisnici.
Comments can be submitted only by registered users.

Anketa

Nuklearna energija: zlo, spas ili?

Facebook Twitter

HND