Hrvatsko nuklearno društvo

Hrvatsko nuklearno društvo

I have never regarded nuclear radiation or nuclear power as anything other than a normal and inevitable part of the environment. Our prokaryotic forebears evolved on a planet-sized lump of fallout from a star-sized nuclear explosion, a supernova that synthesised the elements that go to make our planet and ourselves. <James Lovelock>

Upravo je 25 godina od kada je počela nesreća u Černobilju. Reaktor broj 4 je eksplodirao u 1:23 subote 26. travnja 1986.

Ovo je najveća nesreća u nuklearnim elektranama po broju stradalih i količini ispuštene radioaktivnosti u okoliš. Stradanja izazvana ovom teškom nesrećom i njeni uzroci su od posebnog značaja.

Ljudske greške i loš dizajn RBMK reaktora su primarni uzroci havarije. Nedostatci ovog reaktora su bili brojni, a najveći su da je reaktor nestabilan na manjoj snazi, da nema zaštitnu zgradu niti rezervni sustav zaustavljanja reakcije. Pokušaj da se ovaj reaktor licencira u Velikoj Britaniji nije uspio iz sigurnosnih razloga. Većina reaktora za rad treba tzv. moderator i to je najčešće voda, ali u ovom reaktoru tu ulogu ima grafit što je primarni uzrok nestabilnosti i ove teške nesreće.

Operateri su nastojali provoditi eksperiment kojim bi pospješili sigurnost (kako ironično) napajanja električnom energijom za vrijeme gubitka vanjskog napajanja. Taj eksperiment nije imao propisano odobrenje i nakon odgađanja je proveden bez potrebnog nadzora s nepripremljenom posadom. Uslijed niza komplikacija isključivali čak su i sigurnosne sustave da bi proveli eksperiment umjesto da ga obustave. (Ostatak u nastavku.)

Navedeni uzroci ove teške nesreće dokaz su da ovako nešto nije moguće nigdje drugdje u svijetu. Preostali reaktori ovog tipa su ili obustavljeni ili značajno unaprijeđeni.

Prije eksplozija snaga reaktora je narasla na 100 puta nazivne i uslijed tlaka sve se razletjelo. Bez zaštitne zgrade i uz zapaljeni grafit (2500 t) silna radioaktivnost je izlazila u atmosferu tijekom 10 dana i širila se po cijeloj Europi (slika za Cs137 u dodatku) i šire po svijetu. Najveće koncentracije su kontaminirale prostor oko Černobilja, ali velike koncentracije su zabilježene i u skandinavskim zemljama kao i u Austriji. Ovo je najveća lokalna kontaminacija velikih površina tla (desetine km2 obradivih površina i šuma).

Nakon toliko godina za očekivati bi bilo da se sve zna u vezi toga koliko je ta sva radioaktivnost štetila ljudima. Zapravo se puno zna zahvaljujući kontinuiranom naporu brojnih agencija Ujedinjenih nacija (WHO, IAEA, UNSCEAR) i ponajboljim ekspertima u području koji sudjeluju u tome.

Posljedice ozračivanja se dijele na one koje su uzrokovane velikim dozama (tzv. determinističke, direktne) i one koje bi se mogle dogoditi od malih doza (tzv. statističke). Direktne posljedice se mogu nedvojbeno utvrditi, a statističke su predmet različitih kontroverzi jer ih nije moguće utvrditi (prvo stoga što ih se ne može povezati su uzrokom, a onda i zato što su toliko male da su unutar varijabilnosti svih ostalih dominantnih uzroka).

Prema zadnjem UNSCEAR 2008 izvještaju direktne i statističke posljedice su ukratko kako slijedi u nastavku.

Od 600 radnika i vatrogasaca u elektrani 134 ih je primilo velike doze (od 0,8 do 16 Gy) i dobilo radijacijsku bolest. Unutar prva tri mjeseca je umrlo njih 28, a još 19 do 2004. (slika u dodatku pokazuje ovisnost doze i smrtnosti). Nakon četiri godine od nesreće pojavili su se karcinomi štitnjače u djece iz područja oko elektrane. Do 2005. je blizu 7000, primarno djece, dobilo rak štitnjače koji se najvećim dijelom može povezati s radioaktivnim jodom (slika u dodatku pokazuje pojavu za Bjelorusiju). Pozitivno je da ova vrsta raka ima smrtnost ispod 1 %.

Stradanje radnika se moglo sigurno dijelom izbjeći uz bolju zaštitu i organizaciju (npr. akademik Valery Legasov navodi nevjerojatne propuste vezane za prehranu). Stanje oko elektrane se još donekle i može razumjeti jer su se borili da ugase požar i zatrpaju reaktor da smanje ispuštanje radioaktivnosti, ali zakašnjela evakuacija i propuštanje mjera zaštite od kontaminacije radioaktivnim jodom (primarno ispuštena radioaktivnost I131 s poluraspadom od 8 dana) je teško shvatljivo. Jednostavnim izbjegavanjem mlijeka i nekih svježih namirnica u tjednima nakon nesreće bi se uvelike smanjilo posljedice (pogotovo za djecu). Činjenica da nisu koristili jodnu profilaksu i da je u tim krajevima postojala endemična manjkavost joda samo je posljedice do kraja pogoršalo.

Statističke posljedice se procjenjuju vezano za vojsku ljudi koji su zatrpavali razoreni reaktor (530 tisuća tzv. likvidatora), za evakuiranu populaciju (115 tisuća 1986. i još 220 tisuća kasnije) i skoro 7 milijuna ljudi u široj okolici (Rusija, Ukrajina i Bjelorusija). Na širu populaciju se procjenjuje primljena doza od 7 mSv, za evakuirano stanovništvo je procijenjeno da su primili 30 mSv u prvoj godini i manje od 10 mSv tijekom 20 godina poslije nesreće. Likvidatori su, procjenjuje se, primili oko 120 mSv. Ove su doze inicijalno bile znatno veće za sve koji su kontaminirani radioaktivnim jodom kao stanovništvo (primarno preko mlijeka) i to je izvor posljedica raka štitnjače. Likvidatori su stigli nešto kasnije i radi se o starijim osobama tako da oni nisu imali značajne posljedice od joda.

Za tih ukupno blizu 8 milijuna ljudi (stanovništvo i likvidatori) se procjenjuje da bi primljene doze mogle uzrokovati dodatnih oko 9000 rakova. Otprilike polovica otpada na širu populaciju (mala doza, ali veliki broj ljudi), a po četvrtina na evakuirano stanovništvo i likvidatore (slika u dodatku prikazuje detaljnije predviđanje i ukupnu smrtnost od raka).

Pitanje je hoće li se ove statističke procjene moći provjeriti? Na žalost, premda se radi o velikom broju to nikako ne će biti moguće provjeriti jer se radi o posljedicama koje ne nose obilježja uzroka i jer se radi o statistički malom porastu rizika tako da svi ostali rizici dominiraju. Činjenica da dominantni uzroci normalno variraju, da ne postoji jasna kontrolna skupina i da je značajno pogoršanje ekonomske situacije daleko više povečalo rizik tako da je identificiranje ovih posljedica nemoguće. Tako da će one i ostatiu domeni statističke procjene povećanog rizika (slika u dodatku pokazuje usporedbu za određene posljedice koja pokazuje da je korelaciju teško uspostaviti).

Znači li to da tih posljedica nema? Sigurno je da posljedica ima i to se primarno odnosi na likvidatore i na dijelove stanovništva koji su natprosječno ozračeni jer navedene procjene primljenih doza predstavljaju prosjeke. Za taj manji dio ljudi će rizik biti veči i stoga posljedice posve stvarne.

Rizik od ovih malim doza nije egzaktna ocjena jer niti jedno verificirano istraživanje ne pokazuje nikakav štetni utjecaj na ljude za doze ispod 100 mSv godišnje (po nekima i 200 mSv). Profesionalno dopuštene godišnje doze su u brojnim zemljama 50 mSv (npr. u bolnicama i nuklearkama).

Prije kraja ovoga kratkoga prikaza posljedica Černobiljske nesreće važno je barem kratko osvrnuti se na razne ekstremno gore (zapravo užasavajuće) procjene koje se mogu naći u medijima i prema kojima je deset, stotinu ili čak tisuće puta više ljudi umrlo i stradalo. Apsolutno je fascinantno da pored ovako detaljnih i kontinuiranih analiza koje rade najrespektabilnije organizacije Ujedinjenih nacija (WHO, IAEA, UNSCEAR) netko nekritički i jednostrano iznosi tako ekstremna pretjerivanja. Po njima gotovo nitko nije preživio u najužem krugu oko elektrane i svatko tko je umro nakon 1986. je umro od Černobilja.

Najkraće se može reći da ekstremne procjene počivaju na nepouzdanim izvorima koji nisu nezavisno provjereni i ne zadovoljavaju stručne i znanstvene kriterije koje su zadovoljile analize i procjene objavljene od UNSCEAR-a. Motivacije takvih neodgovornih procjena su sigurno zanimljive i izgleda kao da za cilj imaju plašiti ljude i služiti slijepom protivljenju nuklearnoj energiji.

Dvije su poznatije ekstremne procjene. Jedna naručena od strane Greenpeacea, a druga od Zelene stranke u Njemačkoj. Premda je jasna njihova motivacija potpuno je apsurdno kako ti isti primjerice prihvaćaju procjene IPCC-a vezano za opasnost od globalnog zatopljenja, a radi se također o organizaciji UN-a. Što je s onim da je put do cilja barem jednako važan kao i cilj?

Svako stradanje je tragedija. Kako tragediju i veliku nesreću povećava proizvodnja inflacije stradalih nije mi jasno. Po svemu bitnome je ova velika nesreća je velika i s procjenama posljedica UN-a, ali je irelevantna za sve nuklearne elektrane na zapadu i uz ekstremne neargumentirane procjene. prema tome to bi trebao biti dovoljan razlog da se analizi posljedica pristupa objektivno.
Nejasno mi je kako se zeleni ne boje da ovime gube kredibilitet i da na dugi rok smanjuju svoj potencijal da mobiliziraju ljude za stvarno važne akcije i ciljeve.

Po nekima je najviše patnje za evakuirane došlo od toga što su ljudi raseljeni i žive u strahu.
Kontaminacija ogromnih područja na stotinu i više godina je sigurno najvidljivija posljedice ove teške nesreće. Jasno da je to sve posljedica ove teške nesreće, ali ne samo toga.

Neki važniji izvori:

UNSCEAR's Assessments oft he Radiation Effects
SCK CEN, Chernobyl 25 years later
R F Mould, Chernobyl Record, The Definitive History of the Chernobyl Catastrophe, IoP, 2000
J Smith, N A Beresford, Chernobyl, Catastrophe and Consequences, Springer 2005

UNSCEAR – United Nations Committee on Effects of Atomic radiation
IPCC - Intergovernmental Panel on Climate Change

Share this post

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Privitci:
Preuzmite ovu datoteku (chernobyl_001.png)Chernobyl[Cs137 kontaminacija Europe iz Černobila, P Rekacewicz, UNEP/GRID-Arendal]
Preuzmite ovu datoteku (CongAnomalies.JPG)Congenital anomalies[Number of congenital anomalies in some districts of Belarus with high or low contamination, SCK-CEN]
Preuzmite ovu datoteku (Mlijeko-meso.JPG)Mlijeko i meso[Masa (log.) mlijeka i mesa kontaminirana preko privremeno dopuštene razine do 2004., UNSCEAR 2008]
Preuzmite ovu datoteku (Prediction.JPG)Prediction[Predviđanje dodatne i ukupne smrtnosti od raka za dijelove ozračene populacije, UNSCEAR 2008]
Preuzmite ovu datoteku (Ribe.JPG)Ribe[Koncentracija Cs137 u riba (Kievski rezervoar) do 2000. UNSCEAR 2008]
Preuzmite ovu datoteku (UNSCEAR2008ARS.JPG)UNSCEAR 2008 Bars[Preživljavanje osoba s ARS-om, UNSCEAR 2008]
Preuzmite ovu datoteku (UNSCEAR2008Thyroid.JPG)UNSCEAR 2008 Thyroid[Černobil i rak štitnjače u Bjelorusiji, UNSCEAR 2008]

Komentare mogu slati samo registrirani korisnici.
Comments can be submitted only by registered users.

Anketa

Nuklearna energija: zlo, spas ili?

Facebook Twitter

HND