Japan na dan 11.03.2021. obilježava 10 godišnjicu katastrofalnog potresa magnitude 9.0 s epicentrom u Tihom oceanu, oko 130 kilometara istočno od japanskoga obalnog grada Sendaija (regija Tohoku, otok Honshū), koji je rezultirao ljudskim žrtvama, nemjerljivom materijalnom štetom i katastrofalnim tsunamijem s valovima visine do 10 metara. To je najjači potres u Japanu te 7. po veličini u svijetu otkad se vrše mjerenja. Potres i tsunami valovi uzrokovali su izuzetno velike probleme u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi. Fukushima Daiichi sadržava šest reaktora BWR (Boiling Water Reactor) tipa (https://en.wikipedia.org/wiki/Fukushima_Daiichi_Nuclear_Power_Plant ) , od kojih su tri u trenutku potresa bila u pogonu, a tri isključena zbog redovitog održavanja. Reaktori u pogonu su uslijed potresa uspješno ugašeni (kontrolne palice spuštene u jezgru čime je prekinuta lančana reakcija), no tsunami je preplavio i uništio pomoćne dizelske generatore, potrebne za pogon rashladnih pumpi u trenucima dok elektrana nije priključena na mrežu. Opis poteka nezgode možete detaljno pročitati na https://www.world-nuclear.org/information-library/safety-and-security/safety-of-plants/fukushima-daiichi-accident.aspx. Bez mogućnosti odvođenja ostatne topline u reaktoru (koja nastaje raspadom fizijskih produkata nakon obustave rada) sljedećih dana došlo je do djelomičnih rastapanja jezgara reaktora 1, 2 i 3. Kako bi se spriječio prevelik porast tlaka unutar reaktorske posude, otpuštana je para i ostali produkti fizije i oksidacije u reaktorsku zgradu, što je dovelo do stvaranja eksplozivne smjese vodika nastalog oksidacijom košuljica goriva i kisika te eksplozija u rektorskim zgradama 1 i 3. Eksplozija je oštetila i kontejnment (zaštitnu posudu) reaktora 2, a došlo je i do nekoliko požara kod reaktora 4. Poprilične količine radijacije dospjele su u atmosferu, zbog čega je evakuirano stanovništvo u krugu od 20 km oko elektrane, a stanovnicima unutar 60 km je savjetovano da ne izlaze na otvoreno. Zbog naglih porasta radijacije, u jednom su trenutku evakuirani i radnici iz elektrane, ali su se vratili nakon što se količina radijacije smanjila.

Stanje u nuklearnoj elektrani (NE) Fukushima Daichi danas je stabilno a već godinama se provodi projekt dekontaminacije prostora i sanacija postrojenja . Vremenski potek događaja na lokaciji NE Fukushima Daichi od 11.03.2011. do 26.11.2020. možete sami pogledati na poveznici https://www.tepco.co.jp/en/decommissiontraject/index-e.html.

Na poveznici https://www.tepco.co.jp/en/insidefukushimadaiichi/index-e.html možete napraviti osobno i samostalno cjelovit virtualni tour po cijelom području NE Fukushima Daichi ili možete pogledati stanje opreme, struktura i sistema ili doze na područjima od vašeg interesa na dan 01.02.2021.

Potrebno je reći da su potres i tsunami 11.03.2011. jedna od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa u japanskoj povijesti, usporedive s najvećim potresom i tsunamijem koji su se dogodili na obali prefekture Iwate u lipnju 1896. Prema podacima sa stranica Britannica-e (https://www.britannica.com/event/Japan-earthquake-and-tsunami-of-2011/Aftermath-of-the-disaster) potraga za žrtvama prvih tjedana nakon potresa službeno je ukazivala na mogući broj potvrđenih mrtvih ili nestalih čak oko 28.500. Međutim, kako je utvrđeno da je više ljudi za koje se smatralo da su nestali živi, ta brojka počela je padati; do kraja 2011. službeni broj stradalih smanjen je na 18.500. Nažalost polovina žrtava je bilo starije od 65 godina.

Prema studiji Sveučilišta Stanford iz lipnja 2012. ( https://web.stanford.edu/group/efmh/jacobson/TenHoeveEES12.pdf) oslobođena radioaktivnost mogla bi uzrokovati dodatnih 130 pojava kancerogenih oboljenja sa direktnom posljedicom smrtnog ishoda (donja granica procjenitelja je 15, a gornja vezanih 1100) i 180 pojava ostalih kancerogenih oboljenja (donja granica je 24, a gornja 1800), uglavnom u Japanu. Predviđalo se da će izloženost zračenju radnika u pogonu rezultirati s 2 do 12 smrtnih slučajeva. Oslobođena radioaktivnost bila je reda veličine niža od one koja je puštena iz Černobila, a oko 80% radioaktivnosti iz NE Fukushima Daiichi disperzirano je preko Tihog oceana; preventivne radnje koje je poduzela japanska vlada znatno su smanjile utjecaj ispuštanja radioaktivnosti na zdravlje. Recimo da je zabilježeno približno 600 (do 2200 slučajeva prema drugim autorima) smrtnih slučajeva zbog neradioloških uzroka zbog nezgoda tijekom obvezne evakuacije. Uspješno provedenu postupci evakuacije nakon nesreće potencijalno smanjuju smrtnost zbog ograničenog izlaganju zračenja za 3 do 245 slučaja, a najbolja procjena je 28; čak je i gornja granična projekcija života spašenih evakuacijom daleko niža od broja smrtnih slučajeva već uzrokovanih samom evakuacijom. Te su brojke vrlo niske u usporedbi s procijenjenom vlade od oko 20.000 žrtava uzrokovanih samim tsunamijem. Između ostaloga procjenjuje se da bi Japan, da nije  nikada koristio nuklearnu energiju, izgubio mnogo više ljudskih života zbog potencijalnih nesreća i zagađenja povezanih proizvodnjom iz elektrana na ugljen ili mazut (https://ourworldindata.org/grapher/death-rates-from-energy-production-per-twh). Sama NE Fukushima Daiichi (5306MWe)  je u periodu 1979-2011, sa 90% capacity faktorom, proizvela oko 42TWh, što bi spriječilo smrt otprilike 1369 osoba da je ta energija proizveden u TE na ugljen. Porast bolesti zbog zagađenja zraka ali i smrtnih ishoda takvih bolesti (u cijelom svijetu 2015. Procijenjen na čaa 3.61 milijun ljudi (https://ourworldindata.org/grapher/pollution-deaths-from-fossil-fuels?tab=chart&stackMode=absolute&region=World)) i raste. Zbog zagađenja ali i utjecaja koju nuklearna energija, kao niskougljični izvor električne energije, ima na smanjenje efekta staklenika treba i dalje ozbiljno razmatrati u energetskom mix-u.

Nuklearna industrija proučila je detaljno nesreću u NE Fukushima Daiichi i započela sigurnosnu nadogradnju postrojenja dograđujući sisteme, strukture i komponente na takozvane Design Extension Conditions (DEC) (http://www.wenra.org/media/filer_public/2014/10/28/wenra-rhwg_guidance_on_issue_f.pdf ). Na taj način se pokušava postići nadogradnja postojećih i projektiranje novih elektrana da i u primjeru iznimno nisko vjerojatnih inicijalnih događaja (za vjerojatnosti reda ispod 1 događaja u 10000 godina (1E-4/god): katastrofalni potres, tsunami,  pad zrakoplova, itd.)  posljedice potencijalnog taljenja jezgri na okoliš budu praktično eliminirane ili ograničene bez potrebe evakuacije izvan zaštitnog područja same elektrane (npr. dodatni sistemi napajanja električnom energijom, pasivno uklanjanje vodika iz atmosfere containment-a, pasivno ventiliranje containmenta i sprečavanje istjecanja radionuklida u okoliš, itd.)