Prije 35 godina, na današnji dan, 26. travnja 1986. godine dogodila se nuklearna nesreća u četvrtom reaktoru Nuklearne Elektrane V.I. Lenjin u gradu Černobilu. Elektrana V.I. Lenjin sadržavala je 4 reaktora tipa RBMK. To je tip reaktora (detalji na https://hr.wikipedia.org/wiki/Reaktor_RBMK ili https://en.wikipedia.org/wiki/RBMK#Fuel )  koji je  hlađen običnom vodom, te moderiran grafitom (eng. Light Water-cooled Graphite-moderated Reactor), odnosno ruska verzija kipućeg reaktora kanalnog tipa. Lančana reakcija u reaktoru osigurava se, znači, usporavanjem (moderacijom) brzih neutrona nastalih u prethodnoj fisiji pomoću grafitnih blokova koji okružuju tlačne cijevi u kojima se nalazi gorivo hlađeno kipućom vodom. U RBMK reaktoru gorivo se može mijenjati za vrijeme rada reaktora, odnosno bez zaustavljanja, a reaktor je proizvodio i plutonij za vojne svrhe. Građen je samo u bivšem Sovjetskom Savezu i bio vrhunac sovjetskog nuklearnog programa za proizvodnju reaktora u vojne svrhe.

Dan ranije (25.travnja 1986) zakazano je rutinsko održavanje (remont) četvrtog reaktora tijekom kojega je bio predviđen test može li se reaktor i dalje hladiti ako elektrana izgubi električno napajanje. Tijekom  navedenog testa, bili su prekršeni sigurnosni protokoli, test je izveden pri preniskoj snazi reaktora, u uvjetima pozitivnih koeficijenata reaktivnosti pri čemu je sa porastom temperature odnosno količine pare u reaktoru došlo do većeg povećanja snage (uz nepropisno onemogućavanja automatske prorade sistema za odvođenje ostatne topline). Napokon je, vjerojatno zbog prevelikog tlaka u rashladnim kanalima (nije potpuno jasno je li zbog parne eksplozije ili eksplozije vodika nastalog oksidacijom Zr košuljica goriva), došlo do popuštanja pokrova reaktora čime je izložena i sama nuklearna jezgra. Grafitni blokovi su se zapalili a gorivni elementi rastalili izbacujući velike količine radioaktivnog materijala u atmosferu.  Međunarodna atomska agencija (IAEA) je u svom izvještaju INSAG-7 (The Chernobyl Accident_ Updating of INSAG-1, https://www-pub.iaea.org/MTCD/publications/PDF/Pub913e_web.pdf) vrlo detaljno analizirala projektne nedostatke RBMK reaktora (od pozitivne reaktivnosti, mogućeg blokiranja sistema za nužno zaustavljanje reaktora, sporost palica za prisilno prekidanje lančane reakcije, itd.), nedostatke regularnog aspekta državnog upravljanja testovima na energetskim reaktorima, do pomanjkanja sigurnosne kulture u samoj nuklearnoj elektrani.

Osim ogromne materijalne štete (procjene od oko 300 milijardi USD), dugoročnog zagađenja plodnih ravnica Bjelorusije ii Ukrajine (oko 5% obradivih površina), nesreća je uzrokovala popriličan broj ljudskih žrtava (50 osoba poginulih zbog akutne izloženosti radijaciji, te procjenom WHO (World Health Organization: https://www.who.int/news/item/05-09-2005-chernobyl-the-true-scale-of-the-accident) između 4000- 6000 smrti zbog kancerogenih bolesti u populaciji od 600.000 ljudi izloženih radijaciji. Somatske posljedice teško je točno utvrditi jer oko četvrtina ljudi umire od spontanog karcinoma koji nije uzrokovan černobilskim zračenjem pa će se teško primijetiti porast izazvan zračenjem od oko 3%. Elektrana u Černobilu danas je potpuno zaustavljena, a četvrti reaktor okružen je zaštitnim sarkofagom koji sprječava širenje radioaktivnosti u okoliš.

Černobilska nesreća potakla je krajem 80tih i početkom 90tih godina prošlog stoljeća pojavu mnogih pokreta protiv korištenja nuklearne energije u proizvodnji električne energije, odluka vlada o napuštanju nuklearnih programa diljem svijeta, ali i unaprijeđenja projektnih rješenja i sigurnosti nuklearnih objekata. Unatoč dviju nesreća (Černobil, 1986,, te Fukushima Daiichi 2011,) koje su ozbiljno ugrozile nuklearnu industriju, danas 35 godina od nesreće u Černobilu, nuklearna industrija je još uvijek sa svojih 440 nuklearnih reaktora u pogonu drugi najveći nisko ugljični proizvođač električne energije (nakon hidroenergije) sa otprilike 10% udjela u ukupnoj proizvodnji čime znatno pridonosi smanjenju efekta staklenika i zagrijavanju atmosfere te broju oboljelih i umrlih zbog sve većeg zagađenja zraka (WHO: https://www.who.int/health-topics/air-pollution#tab=tab_1: 4.2 milijuna ljudi danas je izloženo potencijalnoj preranoj smrti zbog izloženosti i udisanju zraka koji premašuje limite zagađenosti preporučene WHO).

Članovi HND-a snimili su i objavili nekoliko kratkih video uradaka na temu Černobila koji su dostupni na Facebook stranici:

Monika Peša, Enconet d.0.0.

Ivica Bašić, Aposs d.o.o.

Hrvoje Grganić i Ivo Žarković, Nuklearna elektrana Krško.